Suutemeljiteljica Družbe Milosrdnih sestara sv. Križa

Majka M. Terezija, Katarina Scherer rođena je 31. listopada 1825. u katoličkoj poljodjelskoj obitelji u švicarskom mjestu Meggenu, kanton Luzern. Rano ostala bez oca.
Katarina je bila živahna, samostalna i odlučna djevojčica. Znala je što hoće, a htjela je mnogo! Srce male Katarine široko se otvaralo cvijeću i suncu, a njezino bogato čuvstvo razvilo se u sunčano dijete Meggena koje će kasnije unositi mnogo svjetla u tamu mnogih srdaca i izrasti u veliku ženu kršćanske ljubavi.
Vec u 16. godini započela je raditi u gradskoj bolnici u Luzernu, noseći u sebi želju za redovničkim pozivom. U 19. godini života – potaknuta Isusovim zovom ljubavi prema mladeži, siromasima, starcima i bolesnima – stupila je u tek osnovanu Družbu Sestara sv. Križa. Bila je jedna od prvih pet članica nove Družbe.
Nakon položenih prvih zavjeta počela je djelovati kao učiteljica, a zatim nastavila u službi bolesnicima. Za prvu vrhovnu poglavaricu Kuće Matice u Ingenbohlu izabrana je 1837. godine. Nakon prerane i nagle smrti o. Teodozija (1865.) s. Terezija će još 23 godine sama neslomivom hrabrošću ići dugom cestom ljubavi, ne bez teškoca, ali odlučna i slobodna od vlastite sebičnosti, spremna za svaki novi izazov. Uz velike osobne žrtve, kao i samoprijegor cijele zajednice spasila je Utemeljiteljevo djelo.
Svojim sestrama, koje su umrle u Rimu dvoreći oboljele od tifusa, stavila je nadgrobni natpis: Potpuno Raspetome, stoga potpuno bližnjemu, zastupnica Kristove ljubavi. Ovim riječima je jezgrovito izrazila karizmu milosrdne ljubavi koju je njegovala u sebi i Družbi do punine.
Uspješno se hvatala u koštac s gorućim socijalnim problemima vremena. Sestrama je bila dobra majka i mudra voditeljica, a potrebnima zauzeta pomoćnica. Uvrštena je među najveće žene srednje Europe 19. stoljeća.
Nakon teške i strpljivo podnesene bolesti umrla je na glasu svetosti u Ingenbohlu 16. lipnja 1888. godine.
Mjesto molitve i cilj mnogih hodočasnika sve do danas je grob majke M. Terezije na kojem ona i dalje prima i svojim zagovorom kod Boga pomaže potrebnike.
Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom u Rimu 29. listopada 1995. godine.