Dolazak sestara u Zagreb

Prve sestre došle su u Zagreb 1912. god. da bi njegovale bolesnike u Domobranskoj bolnici, koja se najprije nalazila na Kunišćaku, a onda je premještena u bolnicu na Sveti Duh.

Povijest dolaska sestara na Vrhovec

Prije gradnje kuće na Vrhovcu kandidatice su se slale sestrama Milosrdnicama sv. Vinka na školovanje. Zbog visoke cijene plaćanja stanarine, s. Dominika Schönhofer gotovo je tri godine tražila zemljište koje je pogodno za građenje kuće.

Najprije je pronašla jednu kuću u Šestinama (Mlinovi 9) koja je bila jako skupa, međutim ubrzo se pokazalo da je kuća premalena. Mislili su podignuti kat na kući, ali su stalno nailazili na različite prepreke i nedostatke kao što je vlažnost, nedostatak vode i kanalizacije. Tako se morao tražiti drugi prostor za život sestara.

U tome je vremenu s. Dominika, angažirana u tome poslu, nenadano umrla, te je njezinu ulogu preuzela s. Vunibalda Toplak. Sestre su, dakle, kratko vrijeme živjele u Šestinama dok ne pronađu mjesto, tj. i kući koja bi više odgovarala za stanovanje i uopće život sestara.

Kad je provincijalna poglavarica s. Engelberta Sporčić u svibnju 1927. putovala za Rim na Generalni kapitul preko Zagreba zajedno sa delegiranim sestrama, govorila je sestrama u Šestinama o moći sv. Josipa, kojemu se treba žarko moliti da se nešto nađe.

Obećala je da će i ona u Rimu kao i sestre delegatice – sestra Fides Pec i s. Charitas Alt posebno moliti na tu nakanu.

„I sv. Josip nije dopustio da ga se dugo moli,” stoji zapisano u kronici zajednice. Kad su se sestre vratile iz Rima preko Zagreba, u susret su im radosno dohrlile s. Klara i s. Doloroza govoreći kako su „nešto jako lijepo našle, ali je jako skupo”. Bio je to posjed na Vrhovcu.

Poglavarice su zajedno pregledale posjed i uzviknule: „to mjesto nam je sv. Josip pronašao”.

Vlasnica posjeda bila je gđa. Sofija Stanković. Ubrzo se s njom razgovaralo te je sklopljen ugovor i počeo se prikupljati novac da bi se posjed kupio. Cijeli posjed bio je velik; vinograd, livada i šuma.

Vlasnica je bila radosna da njezin posjed ide u ruke jedne redovničke zajednice.

Sve se češće sestrama upravljalo pitanje: „Mogu li žene doći i obaviti u tišini duhovne vježbe kod sestara”? Sestre su tu potražnju prepoznale kao potrebu vremena, jer se ona iz dana u dan ponavljala.

Kada su kandidatice, 1929. godine otišle na ferije, prvi četiri gospođe obavile su duhovne vježbe u prvoj, staroj kući, koja je bila na posjedu kojeg su sestre kupile. Gospodje su to to vrijeme nazvale „dani raja” – te su se sestre zbog toga još više osjećale potaknute napraviti novu kuću, koja bi bila za duhovne vježbe za njih.

18.6.1929. god. počelo se s kopanjem temelja. U kamen temeljac nove kuće kojeg je posvetio nadbiskup Antun Bauer, nadbiskup zagrebački, upisano je:

„U slavu 50. godišnjice jubileja preuzvišenog gospodina dr. Antuna Bauera osniva se prvi Dom duhovnih vježbi za ženski svijet svjetovnog staleža u Hrvatskoj”.

Gradnja nove kuće je jako napredovala, tako da je već 19. ožujka 1930. godine svečano blagoslovljena kuća s kapelom, posvećena Srcu Isusovu. Blagoslovio ju je zagrebački nadbiskup, dr. Antun Bauer u pratnji brojnih svećenika i puka.

Oltarnu sliku Srca Isusova darovale su za novu kapelu Školske sestre franjevke iz Ljubljane, a nacrtala ju je njihova sestra Vjekoslava u Mariboru.

Kip sv. Antuna darovao je biskup Antun Akšamović iz Đakova, kasnije također križ, kalež i tabernakul.

Kipovi Majke Božje i sv. Josipa nabavljeni su 1931. god. u Münchenu.

Kuća je imala 20 dvokrevetnih soba i odmah je počela služiti kao dom za duhovne vježbe. Sobe na manzardi bile su predviđene za naše kandidatice koje su se školovale u Zagrebu.

Sobe za duhovne vježbe bile su ukrašene različitim narodnim ručnim radovima, vezovima iz cijele naše domovine (pokrivači, stolnjaci i zavjese).

Prva grupa koja je obavila duhovne vježbe bile su kućne poglavarice.

U kronici čitamo: Dana 4. kolovoza 1930. god. održane su prve duhovne vježbe na kojima je sudjelovalo 58 sestara poglavarica a vodio ih je p. Petar Bock. Tom priliko bile su i konferencije kućnih poglavarica.

Od tada su se redali turnusi duhovnih vježbi te je npr. na turnusu od 17. – 20.8.1930. sudjelovalo 30 sudionica.

• Na turnusu od 25.- 29.8. sudjelovale su 22 gospođe, među kojima veći broj učiteljica. Vodio ih je p. Müller, Isusovac.
• Od. 10. do 14. studenoga 1930. bile su duhovne vježbe za mlade majke.
• Od 24. – 28. studenoga bile su također duhovne vježbe za gospođe.
• Od 28. studenoga do 2. prosinca duhovne vježbe obavilo je 18 akademskih učenica. Vodio ih je p. Kozelj.
• Od 31. siječnja do 4. veljače 36 djevojaka „križarica” obavilo je svoje duhovne vježbe, koje je vodio i opet p. Kozelj.
• Od 23. do 27. veljače obavilo je duhovne vježbe 12 gospođa koje je vodio p. Vrbanek.
• 18. – 21. lipnja 1931. god. duhovne vježbe obavile su 23 učenice iz Bosanskog Broda u pratnji naših sestara.
• 28. lipnja do 1. srpnja 1931. god. 28 konviktica iz Đakova obavilo je duhovne vježbe.
• 11. – 15. travnja 1932. god. obavilo je duhovne vježbe 12 gospođa iz njemačkog govornog područja a predvodio ih je p. Franz Tome iz Laibacha.
• 17. – 21. travnja 1932. god. bile su duhovne vježbe za kandidatice različitih kongregacija. Sudjelovala je 21 kandidatica.
• 1. – 5. kolovoza 1932. god. na duhovnim vježbama sudjelovalo je 20 učiteljica pod vodstvom patra Barbardžije.
• 7. – 11. kolovoza 1932. god. duhovne vježbe obavilo je 26 učenica pod vodstvom p. Jurića.

U kolovozu 1934. god. stigla je tražena dozvola od Vlade da se u prostorima naše kuće može otvoriti Bolnička škola s pravom javnosti, koja će biti dostupna i članicama drugih redovničkih Družbi.

Tako je 1. rujna 1934. bilo je svečano otvorenje bolničke škole. Tom prilikom slavio je kardinal Alojzije Stepinac sv. Misu u asistenciji većeg broja svećenika i blagoslovio novootvorene školske prostore. Bili su prisutni brojni profesori i liječnici klinika koji će predavati u školi. Stručna predavanja, korepeticije i brigu o stručnoj praksi vodit će sestre. Mnoge naše kandidatice u ovoj su školi osposobljene za rad s bolesnicima.

Vrhovec je imao i Domaćinsku školu. Dana 1. srpnja 1962. u prostorima samostana otvorena je spomenuta škola za članice Družbe, s ciljem da se onim sestrama koje su zaposlene u gospodarstvu u našim kućama ili župama pruži određenu stručnu naobrazbu.

Duhovne vježbe su se i dalje nastavljale.

1943. god. zbog ratnih prilika i otežanog putovanja sestre iz Zagreba uz dozvolu poglavara smiju obavljati svoje duhovne vježbe na Vrhovcu. Duhovne vježbe vodio je kućni duhovnik vlč. Mladen Relja.

23. – 28. srpnja 1943. duhovne vježbe imale su sestre kućne poglavarice iz Zagreba i bližih okolnih mjesta.

22. veljače 1944. god. dogodio se veliki zračni napad na Zagreb.

1948. god. kronika prvi puta spominje da se kuća na Vrhovcu zove samostan Majke Marije Terezije.

24. – 29. rujna 1943. god. obavile su duhovne vježbe na Vrhovcu naše sestre iz zagrebačkih bolnica.

S početkom komunističkog režima počinje djelovanje sestara katehistica, na Vrhovcu pri našoj kapeli i u našim prostorima.

Brojne generacije djece odgajane su liturgijski i pripremljene za sakramente.

Od 1970. god. sestre drže i vrtić i čuvaju djecu zaposlenih obitelji. S vremenom se razvijaju programi te sve do 2014. naša odgojna djelatnost u vrtiću odvija se u prvotnim prostorima gdje su sestre boravile po dolasku na Vrhovec.

Od 2014. vrtić nastavlja svojim radom u obnovljenim i prenamijenjenim prostorima kuće Marijinog doma, zahvaljujući spremnosti naših sestara da svoje dosadašnje prostore ustupe djelatnosti odgoja djece.

Od 2019. god. sestre rade i sa studenticama koje stanuju najprije u prostorima staroga vrtića „Dom sv. Elizabete”, a od 2021. god. i u prostorima stare praonice „Dom sv. Josipa”. Sada ih je ukupno u dva doma 22. studentice, koje dolaze sa svih strana naše domovine a i šire.

Studentice se zajedno sa sestrama u dvorani Doma sv. Josipa pripremaju za liturgijsko slavlje.

2023. na mjestu nekadašnje „koka vile” sestre planiraju izgraditi PRIHVATILIŠTE ZA BOLESNIKE. U svibnju 2024. koka vila je srušena. Izrađena je sva projektna dokumentacija i čeka se građevinska dozvola. Sve smo stavili pod zaštitu sv. Josipa. On se brine za sve!