Utemeljitelj Družbe Milosrdnih sestara Svetoga Križa u Ingenbohlu

O. Teodozije, krsnim imenom Anton Krispin, rođen je 23. svibnja 1808. godine u Münsteru, kanton Graubünden u jugoistočnom dijelu Švicarske. U 8. godini života ostao je bez oca. Bio je veoma darovit. Već kao dječak pokazivao je veliku sklonost prema učenju. Maturirao je u 17. godini (1825.) u Churu na katoličkoj gimnaziji, s najboljim uspjehom.U kapucinski novicijat je ušao 25. listopada 1825. godine, primivši redovničcko odijelo i ime Teodozije. Za svećenika je zaređen nakon studija teologije 25. studenoga 1830. godine. Godinu dana prije ređenja posvetio se privatnom studiju misli Johana Michaela Sailera, koje su osvjetljavale mogucnost povezivanja kršćanske zapovijedi ljubavi s humanitarnim pokretima toga vremena.
Bilo je to vrijeme duboke socijalne bijede u europskim industrijskim zemljama, koja je uvelike pogađala široke slojeve. U tako burnom i složenom vremenu, velikih političkih i društvenih previranja sredinom 19. st., mladi se redovnik o. Teodozije gonjen snažnim nutarnjim nadahnućem, hrabro hvatao u koštac s tim bezizglednim društvenim stanjem. Najhitnijom potrebom vremena smatrao je pitanje škola i brigu za siromašne. Nakon imenovanja za katedralnog župnika u Churu, kanton Graubünden, o. Teodozije je u veoma kratkom vremenu postao poznat kao vatreni apostol kršcanske ljubavi, čuveni propovjednik i zauzeti dušobrižnik. Pastoralna briga i zauzetost za duše sve više je širila područje aktivnosti o. Teodozija. Osjećao je duboku odgovornost ne samo za djecu, siromahe i bolesne, nego i za izrabljivane ljude , radnike. Umro je, u 57. godini života, na putu da pokrene rad još jedne tvornice u Apenzellu. Moždana kap ga je iznenadila 15. veljače 1865. godine u Heidenu. Sahranjen je Churu. Od 1906. godine grob mu se nalazi u samostanu Milosrdnih sestara svetoga Križa u Ingenbohlu s nadgrobnom posvetom:
Plemenitom svećeniku
odgojitelju mladeži
prijatelju bolesnika
Ocu siromaha
Svaka njegova misao, riječ i djelo stoji danas potvrđena u saborskom dekretu o redovničkom životu. Možda je prerano umro, jer je prerano i živio.