„Dat ću vam novo srce, nov život udahnut ću u vas!“ (Ez 36,26)

Svakidašnja potraga za smislom i unutarnjim mirom odvela nas je u samostan Milosrdnih sestara sv. Križa. Duhovnu obnovu potaknula je i organizirala sestra Branimira , a na Sušaku u Rijeci dočekala nas je sestra Samuela sa sestrom Imeldom i svojom molitvenom zajednicom. Nakon proslave Uskrsa uputile smo se kod naših sestara kako bi nastavile moliti i zajednički slaviti Kristovo Uskrsnuće.

Subotnje jutro započele smo molitvom u samostanskoj kapelici nakon koje smo imale sv. misu u crkvi Presvetog Srca Isusova koju je predvodio župnik – velečasni Siniša Vujčić. Toplom propovijedi o okorjelim srcima što ne povjerovaše onima koji ga vidješe uskrsla od mrtvih, pod prilikama kruha i vina u sv. misi i uz prekrasne duhovne pjesme koje je pjevala mlada studentica Ana na gitari, krenule smo u dan.

Odlazak u Svetište Majke Božje od Krasna, hrvatsko katoličko svetište u selu Krasno na obroncima Sjevernog Velebita u okolici Senja, bio je neizvjestan zbog vremenskih prilika, ali na kraju puta dočekala nas je naša Majka raširenih ruku u radosti sunčanoga dana. Molitva krunice, prekrasan sunčan dan u Božjoj prirodi i zajedništvo sa sestrama bio je dar na kojem smo Mu od srca zahvalne.

Radost Bijele nedjelje – Nedjelje Božanskog Milosrđa donijela nam je poruku evanđelja „Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!“. U svojim životima doživjele smo brojna znamenja, a sada smo zahvalne na brojnim darovima koje smo primile ovih dana. Zato i čvrsto vjerujemo da je Isus Krist, Sin Božji, i vjerujući imamo život u imenu Njegovu. „Isuse, uzdam se u te!“

Nedjeljna čitanja bila su silno poticajna, potaknule su nas na razmišljanje i dale nam novu snagu. Od toga kako svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko do toga da se sada treba radovati, makar se možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja – da prokušanost naše vjere stekne hvalu, slavu i čast u objavljenju Isusa Krista. Provele smo prekrasnu nedjelju na Trsatu u posjetu kod Majke Božje Trsatske.

Ljepota i radost susreta sa živim Bogom osjećala se u svakom trenutku našeg malog hodočašća. Zajednička molitva dala nam je puno snage, vjere, pouzdanja i predanja za svagdašnje prilike i neprilike. Bog je ljubav, a svaki susret s Bogom mijenja naša srca pokazujući snagu te ljubavi.

Bilo je lijepo provesti nekoliko dana mirno zaokupljen Bogom, dušom i sestrinskim zajedništvom. Iskoristile smo zajedničko vrijeme za promišljanje, molitvu i razmatranje, ali i za trenutke provedene u tišini. Predale smo Mu svoje srce i svoje čežnje osjećajući Njegovu blizinu.

„Došli smo ti Majko draga, sa svih strana ove zemlje, donije smo Ti jade svoje, i u njima svoje želje.

Pogledaj nas, utješi nas, svoje ruke stavi na nas, svome Sinu preporuči, Majko mira, moli za nas!“

U radosti i veselju oprostile smo se od naših sestara u Kristu. Nastavljamo moliti jedni za druge i za sve ljude dobre volje.

Molitvena zajednica s Vrhovca, Zagreb