Rođena 21. svibnja 1933.

Prvi zavjeti: 6. siječnja 1956.

Umrla: 20. travnja 2022.

Četvrtoga dana vazmene osmine, kada slavimo Isusovu pobjedu i slavno uskrsnuće, naša sestra Margareta, u rano je jutro, u srijedu, 20. travnja 2022. godine, u 5.30 sati, ustala za nebo i pridružila se nebeskim cvjetnjacima i korovima anđela. Preminula je u sestarskoj zajednici Marijina doma u Zagrebu, na Vrhovcu. Toga dana trebala je započeti s terapijama, ali je osjećala veliku slabost pri ustajanju. Vjerujemo da je oslobođenje tih patnji izmolila po zagovoru sv. Josipa, kojega je osobito štovala.

Sestra Margareta rođena je 21. svibnja 1933. godine u Drenovcima. Krštena je sljedećega dana, 22. svibnja, u župnoj crkvi sv. Mihaela u Drenovcima, i dobila je ime Kata. Potječe od oca Pere i majke Stane rođ. Kurbanović. Bilo ih je petero djece. Doživjela je veliku žalost jer joj je u sedmoj godini umrla mama. U devetoj godini primila je Prvu sv. Pričest, a u četrnaestoj godini svetu krizmu.

Na njezino zvanje utjecale su dvije časne sestre i to u trenutku kada ih je prvi put u životu vidjela. Pozvala je baku da „nešto“ vidi i pokazala joj je na sestre. One su bile došle u župu prositi. Baka joj je objasnila tko su one i od tada ih nije mogla zaboraviti. Držala je da su svete i da dolaze od dragoga Boga. A kada su Milosrdne sestre sv. Križa došle u Drenovce i nastanile se u susjednoj kući, bila je zadivljena njihovom prisutnošću i pojavom. S čežnjom ih je promatrala te je pomislila kako bi to bilo lijepo da i ona bude časna sestra. Od tada se jako molila da joj dragi Bog pomogne i da joj se želja ostvari. Kao djevojčica pomagala je sestrama spremati crkvu. Tada je u župi, kao prva sestra sakristanka, bila s. Zdenka Vukovac (1900.-1981.). Njoj se Kata povjerila rekavši da želi postati časna sestra. S. Zdenka obećala joj je da će se za nju moliti, a neka se i sama moli Majci Božjoj za svoje zvanje.

Iako je bila još mlada, morala se brinuti za domaćinstvo, kuhati i obavljati sve što je trebalo. Kada je tata s braćom došao s njive, ona je bila dužna staviti jelo na stol. Nije joj svaki put uspjelo. Znalo je biti ili preslano ili neslano, znalo se dogoditi i to da nije večera bila na vrijeme gotova, što ocu i nije bilo pravo. Bilo joj je zbog toga teško, ali je šuteći sjela za stol i zajedno s njima jela. Tako se od malena naučila svladavati i podnositi teškoće života.

Ocu se nije svidjelo kada je počela često ići u crkvu i na pjevanje te joj je to branio. Kada se tata ponovno oženio, bilo joj je teško. Povjerila je svoje poteškoće s. Zdenki  . Znajući za njezinu želju, da želi poći u samostan, pomogla joj je da joj se ta želja i ostvari. Pisala je u Đakovo molbu da bude primljena i, na njezinu veliku radost, za tri tjedna bila je pozvana. Bila je jako sretna jer je u samostanu našla ono za čim je čeznula. Završivši postulat i ulaskom u novicijat dobila je ime sestra Margareta.

Nakon Prvih sv. zavjeta, 1956. godine, započela je svoj redovnički život vršeći razne kućne poslove u Strizivojni, Đakovu, Suhopolju i Lipiku, sve do 1960. godine. Te poslove uvijek je vršila s ljubavlju. Nikada nije izgubila svoju vedru ćud i dobro raspoloženje. To joj je uvelike pomoglo u životu, napose u malim zajednicama.

U više župa vršila je sakristansku službu. To je bilo u Đakovu, u provincijalnoj kući, dvije godine, potom na Visu, također dvije godine. Nakon Visa istu je službu vršila u Komiži, jednu godinu. Potom je došla u Slavoniju, u Bošnjake, gdje je tri godine vodila brigu za crkvu i crkveno ruho. Iz Bošnjaka otišla je u Porat i tamo je jednu godinu također vodila brigu za samostansku crkvu franjevaca trećoredaca. Iz Porta došla je u Slavonski Brod, u našu kuću. Ondje je šivala jorgane i četiri godine bila je kućna poglavarica. Iz Slavonskoga Broda premještena je u Pakrac gdje je šest godina bila sakristanka. Iz Pakraca stigla je u Trnavu i tamo je bila trinaest godina. Tu je uređivala kapelicu i posluživala kućnoga svećenika. Godine 1999., zbog oslabljena zdravlja, došla je u Zagreb, na Vrhovec, i uključila se u kućne poslove, a po potrebi dvorila je goste i radila u sestarskoj blagovaonici. U slobodno vrijeme posvećivala se ručnomu radu. Svojom vedrinom prikrivala je teškoće koje su je snalazile. U tišini svoje duše prikazivala je Gospodinu svoje molitve za sve koji su joj se preporučili, kao i na nakane Crkve i Domovine. Godine 2006. proslavila je svoj zlatni jubilej, a 2016. dijamantni.

Sestre svjedoče da je bila ugodna osoba u zajednici, osoba koja je voljela razgovarati i u razgovor je unosila radost i vedrinu. Znala se radovati uspjehu sestara. Kako je rano ostala bez mame, imala je osjećaja za slabije i bila je spremna upravo takvima pomoći. Također je bila pažljiva i imala dobar način kad je htjela mlađe nešto naučiti ili opomenuti. Sestre se sjećaju njezinih poticaja i uputa koje im je znala reći. Bila je ponosna na svoje ime, jer nosi ime cvijeta, a jako je voljela cvijeće. Rado je ubrala koji cvijet za Gospu. Njezino lice, osobito njezine oči nikada nisu imale ljutit izraz, nego naprotiv uvijek je darovale osmijeh i lijepu riječ.

U ožujku je započela svoje godišnje duhovne vježbe, ali je pala na stubištu i povrijedila nogu. Od tada je morala mirovati. I u bolesti je ostala vedra i raspoložena. Svoje dane trpljenja i bolesti ispunjala je molitvom. Bila je veoma zahvalna za svaku, i najmanju pomoć .

Draga sestro Margareta, kao što si voljela pjevati i slaviti Boga, to ćeš sada nastaviti zajedno s anđelima. Izmoli nam novih duhovnih zvanja koja će slaviti Gospodara neba i zemlje svojim glasom i životom.

U nebesko slavlje poveli te anđeli i, zajedno s Nebeskom Majkom, koja te je pratila od rođenja u mjesecu svibnju i bdjela nad tobom kad si ostala bez zemaljske majke, ušla u zajedništvo onih koji Boga ljube svim srcem.

s. Nada Martinković